Eterično ulje pačulija dobiva se od biljke Pogostemon cablin iz obitelji metvice i ima bogat mošusno-slatki, začinski miris. Biljka je porijeklom iz Malezije i Indije gdje je poznata kao 'puchaput'. Riječ pačuli izvedena je iz tamilskog 'pachchai ilai' što jednostavno znači 'zeleni list'. Ulje pačulija dobiva se iz mladog lišća koje se suši i fermentira prije parne destilacije. Ovo ulje s godinama poboljšava svoj miris i snagu. Vrlo je cijenjeno u njezi kože, posebno u zacjeljivanju ožiljaka. U istočnim zemljama ulje pačulija koristi se u potpourrisu i vrećicama između posteljine i odjeće za miris, kao i za odbijanje stjenica i insekata. Za ulje se kaže da ima uravnotežujući učinak na emocije i stvara ljubavnu atmosferu. Kada se koristi u uljnom plameniku, ublažava tjeskobu i depresiju. Ako se koristi u vodi za kupanje, vjeruje se da pomaže u problemima kože i vlasišta, gljivičnim infekcijama, zadržavanju tekućine, razbija celulit i ublažava zatvor. Ima izvrsna svojstva regeneracije tkiva, ubrzava zacjeljivanje i bori se protiv infekcija. Tako pomaže kod akni, ekcema, čireva i atletskog stopala. Pačuli se stavljao između indijskih šalova od kašmira, prije slanja u viktorijansku Englesku, kako bi se roba zaštitila od moljaca. Bez ovog prepoznatljivog mirisa suhog lišća pačulija, šalovi se ne bi mogli prodavati u Engleskoj. U Europi i Americi, pačuli ulje i tamjan bili su iznimno popularni 1960-ih i 70-ih među hipijima, budući da je miris pačulija prekrivao miris tijela i miris spaljenog kanabisa. Pačuli se koristio kao regenerator za kosu. U mnogim azijskim zemljama pačuli se također koristi kao protuotrov za zmijski ugriz.